Ništa ne može zamijeniti interakciju između nastavnika i učenika, a ako dođe to toga, snizit ćemo kriterije školovanja i samim tim rezultate u školi.
Ja se nadam da će uloga tehnologije biti što manja jer tehnologija dovodi do nazadovanja. Što više tehnologije, to će učenik biti manje samostalan i manje će usvajati mnoge radnje koje se od njega očekuju.
Nastavnika Dejanovića smo „uhvatili” između priprema za razna natjecanja na koja svake godine vodi svoje učenike. Zanimalo nas je što on kao nastavnik tehničke kulture i informatike misli o sadašnjoj školi, koji su nedostaci našega školskog sustava, što o misli o ulozi tehnologije u školi budućnosti te kako će izgledati sama škola budućnosti.
1. Krenut ćemo od početaka, od osnovne škole. Zanima nas kakav ste bili učenik u školi u kojoj sada i predajete?
Mogu samo reći da sam se oduvijek trudio biti što bolji, bio sam uzornog vladanja i odličnog uspjeha. Imao sam i jednu nezgodu u 3. ili 4. razredu, razbio sam staklo na ormaru, to je za mene bio veliki šok, jer sam bio dosta miran. Papučom sam uspio razbiti staklo, jer smo igrali jednu igru. Na kraju je moj otac kupio novo staklo.
2. Koji Vam je bio najdraži predmet, a koji predmet niste uopće voljeli?
Volio sam crtati i likovnu i tjelesnu kulturu i volio sam matematiku. I nije bilo predmeta koji nisam volio.
3. Koju ste srednju školu završili?
Završio sam gimnaziju, opći smjer. Na početku se nisam planirao upisati u tu školu i dugo nisam znao što upisati. Uvijek sam se nekako predomišljao između elektrotehnike i građevine i do zadnjeg dana nisam znao što ću upisati.
4. Jeste li uvijek htjeli postati nastavnik tehničke kulture ili ste u planu imali neki drugi studij? Koji ste fakultet završili i gdje?
Završio sam Elektrotehnički fakultet u Osijeku, smjer automatika i procesno računarstvo i zapravo moj cilj nikada nije bio predavati u školi. Uvijek sam imao u planu baviti se tehnologijom ili ići nekim tehnoloških putem, ali nikad nisam išao u tom smjeru. I dan danas se pitam što bi bilo da sam išao tim putem. Kada sam završio fakultet, radio sam na Filozofskom fakultetu u Osijeku, tamo sam bio sistemni inženjer (oni rade popravke računala, podešavaju programe…) . Tamo sam odrađivao stručni staž i oni su imali u svom programu pedagošku izobrazbu pa sam to upisao dok sam odrađivao staž. Išao sam svaku subotu na predavanja, pola godine, i tamo sam pohađao pedagoške predmete i polagao ispite, tako da sam si ostavio priliku ako bih ikada išao raditi u prosvjetu. Znao sam da ću kad-tad morati to položiti, pa sam tamo to i položio.
6. Na našoj školi predajete pet godina. Što više volite predavati – tehničku kulturu ili informatiku?
To je zapravo jednostavan odgovor, tehničku kulturu. Jednostavan je zato što se u tehničkoj kulturi radi primjena na stvarnim fizičkim stvarima, obrada materijala, drvo, lim, radi se elektronika…. nešto šaroliko gdje učenici imaju priliku napraviti nešto svojim rukama i onda vidjeti rezultat svoga rada. Na informatici je to više bazirano na misaonom konceptu, nema tog konkretnog dijela u kojem se nešto napravi i dobije konačni rezultat rada.
7. Gdje je nastava zahtjevnija – u višim ili nižim razredima?
To je jednostavno drugačiji tip nastave, ne bih mogao reći gdje je zahtjevniji, ali bih mogao samo napomenuti da niži razredi traže veći angažman, zato što imaju manju samostalnost u radu. To mogu reći s gledišta nastavnika informatike koju predajem budući da djeca dolaze s različitim predznanjem i jako je teško sastaviti nastavu gdje svi učenici rade isto. Nekim su učenicima neke stvari jednostavne, a drugim učenicima baš nisu. Zato je teško balansirati različitim predznanjima učenika i slabijih učenika koji tek trebaju steći određenu razinu predznanja i iskustva tako da mogu puno više napredovati i steći više znanja iz informatike.
8. Nedavno ste se s učenicima vratili s državnog natjecanja. Možete li nam reći u kojim su se kategorijama natjecali naši učenici i kakve su rezultate postigli?
Prvi put sam imao četiri učenika iz četiri različite kategorije. Petar Bičanić je na državnom natjecanju bio četvrti iz robotskog spašavanja žrtve. To mu je najbolji plasman do sada. Luka Rukavina je u kategoriji automatike osvojio peto mjesto, imao je 87 od 100 bodova. Velika je bila konkurencija, da je imao tri boda više, osvojio bi prvo mjesto. Zatim je Petar Aladić bio dvanaesti iz elektronike i za kraj, Laura Imrek osvojila je dvadeset drugo mjesto iz maketarstva i modelarstva.
9. Gotovo svake godine vodite učenike na natjecanja i oni uvijek postignu jako dobar uspjeh. Koja je tajna njihovog i Vašeg uspjeha?
Tjedno imam jedan sat robotike, ali to bude četiri do pet sati, kad se pripremamo za natjecanja i radimo projekte i da bi se ostvario ikakav uspjeh, treba dosta rada.
10. Koliko se dugo pripremate za natjecanja? Kako izgledaju vaše pripreme i čemu pridajete najviše pozornosti?
Već pet godina sam u tim natjecanjima, tako da sam vidio što je potrebno za svako natjecanje. Pripremamo se tijekom čitave školske godine. Uspjeh u različitim disciplinama je tu jer postoje kategorije koje se rade tek u osmom razredu, a ja učenike počinjem pripremati već od petog ili šestog razreda kroz različite projekte, da se učenici prvi put ne susretnu s takvim stvarima tek u osmom razredu.
11. Dolazimo do pitanja koja se tiču škole i školovanja u budućnosti. Što mislite, kako će izgledati škola budućnosti? Hoće li se puno razlikovati od današnje škole?
Već sad imamo neke naznake cjelodnevne nastave koju bi htjeli uvesti. Mislim da će se to svesti na čuvanje djece dok roditelji rade, jer sva djeca koja idu u školu trebaju imati malo vremena i za sebe. Pitanje je je li cilj da dijete provede od jutra do mraka u školi ili da to vrijeme ipak provede s roditeljima s kojima i treba provoditi određeno vrijeme. Mislim da ne treba ništa forsirati, mnogoj djeci fali to vrijeme provedeno u krugu obitelji, a škola nije zamjena za to. Nemam neku predodžbu kako bi to izgledalo, ali nadam se da će učitelj biti jedan gradivni element tog sustava.
12. Hoće li hologrami zamijeniti učitelje ili su učitelji nezamjenjivi?
Ako ikada dođe do toga, onda će to biti sumrak školovanja. Ako je išta u ove dvije godine to pokazalo, to je ova „online” nastava. Ništa ne može zamijeniti interakciju između nastavnika i učenika, a ako dođe to toga, snizit ćemo kriterije školovanja i samim tim rezultate u školi.
13. Kakva će u budućnosti biti uloga učenika, što će se od njih očekivati?
Mislim da bi uloga učenika trebala biti veća, da se angažira u osnovnom procesu učenja, pogotovo u onom aktivnom odnosno iskustvenom dijelu jer su istraživanja pokazala da se zapravo najbolje uči ako učenik aktivno radi i sudjeluje u nastavnom procesu. Znači, nije dovoljno naučiti nešto što je nastavnik rekao na satu, da to ostane, nego da to učenik doživi na neki način jer je zapravo misaoni proces i proces učenja vezan za slikovni dio. Naš mozak radi na principu pamćenja slike. Iskustveni dio je najvažniji u tom procesu.
14. Prema Vašem mišljenju, kakva će biti uloga tehnologije u obrazovanju?
Ja se nadam da će biti što manja jer tehnologija dovodi do nazadovanja. Što više tehnologije, to će učenik biti manje samostalan i manje će usvajati mnoge radnje koje se od njega očekuju. Obrazovanje u današnje ima jako velik naglasak na uvođenje digitalne tehnologije, ali to nikad ne smije biti na uštrb učenikovog osnovnog rada jer učenik treba usvajati finu motoriku. Recimo, nećemo mu dati tablet da stisne nešto, nego da učenik ipak nešto zapiše ili nacrta jer to je isto proces učenja u kojem on svladava neke osnovne radnje. Tehnologija nikad ne smije biti zamjena za neke osnovne stvari koje učenik mora proći da se školuje jer kasnije imamo većih posljedica, učenici ne znaju ni više lijepo pisati, nešto izmjeriti. Te posljedice onda učenik kasnije vuče kroz život, zato što u jednoj fazi svog života nikad to nije savladao, a već je ostario i puno se teže u toj kasnijoj dobi rješava nešto što se trebalo riješiti i ranije.
15. Koliko su današnja škola i način poučavanja zastarjeli?
Sve ovisi o tome što se misli kad kažemo da je nešto zastarjelo. Ako se misli na ovaj novi trend prema kojem neki misle da je premala informatizacija škole, ja ne smatram to uopće zastarjelim. Iz godine u godinu imamo sve više informatizacije u školstvu, ali imamo i sve više učenika koji imaju različite vrste poteškoća. Jednostavno, sama ta informatizacija se ne može gledati kao nešto napredno što ide u korist učenika, ali u određenim dozama može pomoći učeniku da savlada određene nastavne sadržaje, ali nikada ne smije biti prevladavajuća.
16. Što biste promijenili u našem školskom sustavu?
To je pitanje u kojem treba odrediti u kojem bismo smjeru išli, ako bismo išli u smjeru kvalitete nastave, onda je definitivno jedan odgovor, a to je smanjiti broj učenika po razrednom odjeljenju. Razlog je vrlo jednostavan, kvaliteta nastave po proporcijalnom broju učenika po odjeljenju. Onda se tijekom nastavnog sata nastavnik može više posvetiti svakom učeniku. Svaki se učenik razlikuje po nastavnim sposobnostima i naša je uloga pomoći mu da savladava nastavne ishode i u tom smjeru bi trebalo ići ako bismo išli na kvalitetu. Prema dosadašnjem iskustvu, mi smo svjesni i znamo da se to nikada neće dogoditi jer to povlači onu drugu stranu, a to je financijska strana gdje bi morali imati više razrednih odjeljenja i više mjesta.
17. I za kraj nas zanima kako volite provoditi svoje slobodno vrijeme, kako se opuštate od škole?
Provodim vrijeme u krugu obitelji i ponekad znam pogledati neki dobar film.