Društvene su mreže dobre ako ih dobro i mudro koristimo
Izazivam naše mlade na tjedan bez društvenih mreža i ekrana (ili na minimalno korištenje) pa neka sami vide kako će to utjecati na njih, na sposobnost učenja, koncentracije, sposobnost da stvore nešto novo i da budu oni koji stvaraju svoj život, a ne budu promatrači tuđih života.
Psihologinja Ružica Braković Klun danas živi u Zagrebu, ali je rođena u Rokovcima, gdje je i završila osnovnu školu. Obratili smo joj se kako bi nam detaljnije objasnila pozitivne i negativne strane društvenih mreža, gdje vrebaju opasnosti, koliko korištenje društvenih mreža utječe na mladu osobu.
Za početak vam zahvaljujemo što ste pristali na ovaj razgovor. Postavit ćemo vam nekoliko pitanja o dobrim i lošim stranama društvenih mreža.
Molim Vas, predstavite nam se ukratko!
Moje ime je Ružica Branković Klun, psihologinja sam po struci, majka dviju djevojčica.
Što mislite općenito o društvenim mrežama, koliko ih i sami koristite, jesu li Vam bitno promijenile život? Za što ih najviše koristite?
Kao i sve u životu, tako i društvene mreže, dobre su ako ih dobro i mudro koristimo. U tom sam smislu pozitivnog stava prema društvenim mrežama. Ali postoje brojne opasnosti od istih i u tom smislu smatram da ih trebamo koristiti oprezno. Dakle, važno je da, ako ih koriste djeca i mladi, da roditelji trebaju i moraju imati uvid u sadržaje i načine kako njihova djeca koriste društvene mreže. Društvene mreže su dio našeg života i osobno smatram da nam mogu, ako ih koristimo pametno, olakšati život tako da brzo možemo doći do informacija koje nam trebaju, da ih možemo koristiti za razmjenu mišljenja, pronalazak i ponovno povezivanje s prijateljima, održavanje kontakta s obitelji i prijateljima; a u poslovnom svijetu, za ponudu usluga, kupnju, prodaju, oglašavanje i sl. Koristim ih svakodnevno i jesu, promijenile su mi život.
Kada govorimo o društvenim mrežama, obično se govori o njihovim dobrim i lošim stranama. Koje su, prema Vašem mišljenju, dobre, a koje loše strane društvenih mreža?
Dobre su strane da nam mogu koristiti za učenje, povezivanje s prijateljima i obiteljima i na brojne druge načine. Zapravo, mogućnosti su neograničene i ovisi o našoj kreativnosti kako ćemo ih koristiti. Loše su strane što društvene mreže koriste ljudi koji nemaju dobre namjere i iste koriste na brojne negativne načine i tako predstavljaju opasnost za djecu i mlade. Nadalje, postoji mogućnost da djeca i mladi, pa često i odrasli, previše vremena provode na društvenim mrežama i iz dana u dan propuštaju stvarni život. Namjerno koristim riječi stvarni život jer ipak treba znati da se ljepši dio života i realnost događa izvan društvenih mreža.
Je l’ nas društvene mreže više spajaju ili razdvajaju?
Sve ovisi o nama i kako ih koristimo.
Kako utječu na mentalno zdravlje mladih osoba?
Društvene mreže mogu utjecati na mentalno zdravlje mladih. Mozak djece i mladih, pa i odraslih ljudi, traži fizički pokret, traži da koristimo sva osjetila, da gledamo neposredno prijatelja, majku, oca, baku, didu u oči, da razgovaramo, provodimo vrijeme s drugima, čitamo, radimo i stvaramo. Korištenje društvenih mreža utječe na to da naš mozak ne dobiva stimulaciju koja mu treba, nego se “umrtvljuje”, što dugoročno može utjecati na mogućnost učenja, komuniciranja s okolinom, može utjecati na našu percepciju svijeta na negativan način, npr. da druge doživljavamo kao objekte, a ne kao živa bića i sl.
Mogu li društvene mreže uzrokovati neke psihičke poremećaje?
Na ovo pitanje nema jednostavnog odgovora, ali da mislim da mogu. Već sam u prethodnom odgovoru navela način na koji naš mozak funkcionira. Ako nismo fizički aktivni, ako smo izolirani od drugih, zatvoreni u svojoj sobi i gledamo u ekran, onda to može rezultirati brojnim simptomima psihičkih poremećaja, npr. simptomima depresije i anksioznih poremećaja. Ovo je vrlo pojednostavljen odgovor na ovo pitanje i vjerujem da nisam obuhvatila sve poremećaje, kao što je ovisnost o ekranima jer o njima tek učimo i tek ih spoznajemo, ali navela sam one za koje ja znam.
Od koje dobi djeca mogu početi koristiti društvene mreže? I trebaju li ih uopće koristiti?
Društvene mreže zakonima su regulirale dob djece koja mogu koristiti društvene mreže i smatram da prije te dobi trebaju koristiti društvene mreže isključivo uz nadzor roditelja ili skrbnika.
Jeste li se susretali s djecom koja su imala problema s ovisnošću o društvenim mrežama? Kakva su Vaša iskustva u vezi s tim problemom kod djece?
Osobno nisam, tako da o tome ne mogu puno reći.
Kako biste spriječili to da maloljetna djeca otvaraju svoje profile i daju svoje informacije, kako ih uputiti da to ne rade? Treba li više raditi na prevenciji tog problema?
Roditelji trebaju nadzirati kako djeca provode vrijeme pred ekranima i smatram da je to rješenje.
Što biste poručili roditeljima koji su itekako svjesni da im djeca veliki dio dana provode na različitim društvenim mrežama?
Preporučila bih roditeljima da dobro razmisle kad će djetetu kupiti prvi mobitel i laptop. Treba djecu poticati na to da se bave sportom, čitaju knjige, trebaju zajedno odlaziti na izlete, trčanje, rekreaciju, šetnje i sl. Važno je da roditelji u stvarnom svijetu, koliko mogu, provode vrijeme sa svojom djecom.
Što bi se dogodilo da istoga trena ugasimo sve društvene mreže – komu bi najviše nedostajale i je l’ bi uopće bilo kakve štete?
Ne znam što bi se dogodilo. Vjerojatno bi se život nastavio događati jer su ljudi jako prilagodljiva vrsta. 🙂 Nema jednostavnog odgovora na ovo pitanje. Bilo bi i nekih negativnih posljedica, vjerojatno.
Što biste za kraj poručili mladima, kako se zaštititi na društvenim mrežama?
Mladima bih poručila da im previše vremena na društvenim mrežama krade vrijeme koje mogu provesti na puno korisnije načine, npr. da idu van s prijateljima, budu s bakom, didom, roditeljima, sa simpatijom i ljudima koji su im dragi. Nadalje, previše “ekrana” na negativan način utječe na njihov mozak. Izazivam ih na tjedan bez društvenih mreža i ekrana (ili na minimalno korištenje) pa neka sami vide kako će to utjecati na njih, na sposobnost učenja, koncentracije, sposobnost da stvore nešto novo i da budu oni koji stvaraju svoj život, a ne budu promatrači tuđih života.
Razgovor vodile: Elena Nestić, Andreja Komarec, Lana Šebalj, Marija Krajnović