Od svoje šeste godine počeo sam pecati zajedno sa svojim ocem, i jednostavno sam se zaljubio u taj sport.
 

   Vjerovali ili ne, u Rokovcima i Andrijaševcima postoji grupa učenika koja uživa u pecanju i boravku u prirodi. Među njima su i Petra i David, učenici 7. a razreda koji se često upute na obale našega Bosuta. To saznanje  bilo je dovoljno da im postavimo par pitanja vezana za  njihovu strast prema pecanju i boravku u prirodi. Ispitali smo ih o tome kako izgleda njihov dan na pecanju, na koji način pecaju, i zašto vole provoditi vrijeme u prirodi.

Saznali smo da im je kod kuće nekada dosadno pa odu pecati jer ih to opušta i odvlači misli od škole i stresa. Pecaju oko dva sata po tri puta tjedno, a nakon svakog pecanja ribe ne ostave da uginu, već ih vrate u rijeku. U slavonskim rijekama ima raznih vrsta riba, a u Bosutu se najčešće mogu upecati  crvenperke, grgeči, šarani, babuške i karasi. Najčešće pecaju kod nas na Bosutu, a kako su vrlo uspješni u pecanju, bili su na mnogim natjecanjima te kući donijeli mnogo medalja i pehara.

   U svijetu gdje su klimatske promjene postale velika prijetnja, što smo vidjeli kad je velika oluja poharala naše selo, ovi mladi čuvari prirode možda postaju nada za bolju budućnost. Ova priča o dvoje sedmaša, zaljubljenika u prirodu, također  postavlja i važno pitanje: hoće li nova generacija djece moći i hoće li željeti zaustaviti klimatske promjene i tako očuvati naš planet?
                                                                                                                                                                                                   Laura Imrek