„Cyberbullying – crime or normalized
online violence”
Prevencija prije svega. Ako dođe do nekakvog nasilja, onda je već kasno, tako da imamo preventivne programe vezane uz bilo koje oblike i vrste nasilja.
Ove školske godine učiteljice Anica Imrek i Marija Lozančić-Keser uključile su se, zajedno sa svojim učenicima, u međunarodni eTwinning projekt pod nazivom „Cyberbullying-crime or normalized online violence”. U projektu sudjeluju partneri iz Gruzije, Rumunjske, Turske, Poljske, Slovačke, Španjolske i Grčke. Cilj ovog projekta je da učenici pronađu informacije o “online” zlostavljanju i njegovim karakteristikama, da uoče njegove negativne učinke te nauče koje su mjere prevencije i što treba poduzeti kada do takvog zlostavljanja dođe. Aktivnosti projekta provode se kontinuirano od rujna 2023. Jedna od aktivnosti bila je istražiti kako se u našoj školi brine o sigurnosti učenika, kako i koliko su učenici zaštićeni od svih vrsta nasilja i što se u školi poduzima kada se neko nasilje dogodi. Učenici David Bičanić i Fran Barešić intervjuirali su pedagoginju i ravnatelja škole kako bi saznali odgovore na ova pitanja.
NOVINAR: Kako se u našoj školi brine o sigurnosti učenika?
RAVNATELJ: Tako da su svi zaposlenici škole, posebno učitelji, stručna služba škole i ravnatelj, čak i ministarstvo upoznati s protokolima. Imamo protokole i u slučaju da se dogodi takvo nešto, točno znamo što i kako treba učiniti.
NOVINAR: Na koji su način učenici zaštićeni od svih vrsta nasilja?
RAVNATELJ: Na način da se konstantno provode edukacije, prevencija je prije svega. Ako dođe do nekakvog nasilja, onda je već kasno, tako da imamo preventivne programe vezane uz bilo koje oblike i vrste nasilja.
NOVINAR: Jedna od vrsta nasilja je i elektroničko nasilje ili “cyberbullying” pa nas zanima je li u našoj školi bilo slučajeva elektroničkog nasilja?
PEDAGOGINJA: Da, bilo je, imali smo jedan slučaj elektroničkog nasilja.
NOVINAR: Može li škola prevenirati takvo nasilje i kako?
RAVNATELJ: Evo već sam rekao možemo i radimo prevenciju. Prije svega, tu je stručna služba; pedagog, a imamo i radionice i za učenike i učitelje.
NOVINAR: Pretpostavimo da vam učenik prijavi slučaj elektroničkog nasilja, što škola poduzima u tom slučaju?
PEDAGOGINJA: Škola se u tom slučaju bazira na protokol postupanja u slučaju između djece i mladih. I onda obavljamo razgovor s učenicima da utvrdimo činjenično stanje, pozivamo roditelje i po potrebi obavještavamo druge institucije.
NOVINAR: Smatrate li da je cyberbullying lakši ili teži oblik nasilja?
RAVNATELJ: Cyberbullying može biti i lakši i teži oblik nasilja. Zavisi do koje razine ide, koliko dugo traje i, naravno, kad se prijavi. Ako nešto traje duže i ako to niste na vrijeme prijavili, onda je to teži oblik nasilja.
NOVINAR: Što mislite o prijavljivanju takvih slučajeva vama i ravnatelju?
PEDAGOGINJA: Smatramo da se to treba prijaviti, jer svako se nasilje treba riješiti. Ne treba trpjeti nijedan oblik nasilja, pa tako ni “cyberbullying” i uvijek je dobro prijaviti kako bi smo pomogli zaštititi žrtvu.
NOVINAR: Prijave li naši učenici svaki slučaj nasilja ili nekad prešute?
PEDAGOGINJA: Zna se dogoditi da često učenici ne razlikuju vršnjački sukob od vršnjačkog nasilja. Sukob je nešto što mogu sami riješiti i nema toliko velike posljedice na učenike, ali također prijavljuju različite vrste nasilja, tako da ima svega.
NOVINAR: Kakva je i kolika uloga roditelja u takvim slučajevima, prijavljuju li oni nasilje nad svojim djecom?
RAVNATELJ: Nadovezat ću se na ono prethodno pitanje da odgovorim na ovo. Učenici ponekad prešute, kao i roditelji, neki oblik nasilja jer ga ne doživljavaju kao nasilje jer je to zapravo nekakav novi oblik nasilja s kojim se ja, recimo, nisam susretao dok sam bio mlađi. Pretpostavimo da sam ja sam sad roditelj i smatram da to i nije nekako nasilje. Dakle, događa se da nekad prijave, nekad ne prijave.
NOVINAR: Mogu li naši nastavnici prepoznati takav oblik nasilja i jesu li dovoljno upoznati s time?
PEDAGOGINJA: Svakako radimo na tome da prepoznaju što više takvih oblika nasilja, ove godine nam se preventivni program upravo temelji na prevenciju ovisnosti o internetu i slijedom toga ćemo ovu godinu proći jednu edukaciju vezanu za “online” nasilje. Mislim da “cyberbullying” nije još toliko prepoznat niti u pravilnicima niti u zakonima. Trenutno se razrađuje jedan protokol po kojem moramo postupati i nadopunjuje se tim terminom cyberbullying jer do sada ga uopće nije ni bilo, tako da uvijek ima mjesta za napredak, a i stalno se mijenjaju oblici “cyberbullyinga”, tako da bismo trebali doskočiti svakom novom načinu takvog nasilja.
NOVINAR: Koliko bi potpuna zabrana mobitela pomogla u sprječavanju takvog nasilja?
RAVNATELJ: Ne podržavam zabrane jer nekad zabrana nije dobra iako mislim da bi u ovom području to smanjilo razinu “cyberbullyinga”, zato što bi se učenici možda više družili međusobno i možda ne bi nanosili tu vrstu nasilja jedni drugima jer bi se više upoznali.
NOVINAR: Vi ste osnovnu školu pohađali kad nije bilo elektroničkog nasilja, što mislite jesu li današnja djeca u težoj situaciji kada se radi o različitim vrstama nasilja, pogotovo elektroničkog?
PEDAGOGINJA: Mislim da jesu, zato što imaju veću mogućnost izloženosti nasilju. To jest, rekla bih kod ovog pitanja i da i ne; da jer su više izloženi, prije nije bilo interneta i taj oblik nasilja uopće nije bio prisutan, a ne zato što danas ima jako puno institucija kojih prije nije bilo, kojima se učenici i roditelji mogu obratiti i uz koje može biti pružena pomoć i podrška.
NOVINAR: Što biste vi učinili da doživite elektroničko nasilje?
RAVNATELJ: Svakako bih to prijavio.
NOVINAR: Što bi ste poručili žrtvama elektroničkog nasilja?
PEDAGOGINJA: Da se ne ustručavaju prijaviti to, da prepoznaju elektroničko nasilje i ne samo da se ne ustručavaju prijaviti svojim roditeljima, već i nama u školi, mi smo svakako spremni pomoći. Znači, prijaviti nasilje što prije kako bi se mogla pružiti pomoć.
NOVINARI: To je sve, zahvaljujemo što ste pristali na ovaj razgovor, hvala vam!
RAVNATELJ I PEDAGOGINJA: Hvala i vama.