Pas je zaista najbolji čovjekov prijatelj. Nikada pas nije napustio čovjeka, ipak ljudi svakodnevno napuštaju svoje pse. Takvi ljudi uglavnom nabavljaju psa iz zabave i ne razmišljaju koliko će povrijediti životinju kada ga napuste.
Imam psa, zove se Šapa. Šapa je mješanka labradora i retrivera. Nabavili smo je kao malo štene u proljeće, kada smo se doselili u svoju kuću. Tata je odabrao Šapu između svih štenića. Mislio je da je Šapa muški pas. Teta nas je čekala kod kuće i pokazala nam da je Šapa curica. Ljubav između Šape i naše obitelji odmah je bila velika. Šapa sada ima 7 godina, jako je umiljata, voli djecu i, ustvari, voli sve. Jako glasno laje, susjedi kažu da imamo vuka u dvorištu. Vrlo je znatiželjna, toliko da na nosu nema dlake jer stalno viri ispod ograde. Šapa i ja smo stalno zajedno pa ju i moji prijatelji vole. Kada odemo na put, Šapu čuva moj djed. On joj svaki put donese konzervu. Stalno bi se igrala, nosi lopticu i veliki je proždrljivac. Kada vidi da nešto jedemo, stoji i gleda te u oči dok joj ne daš hranu. Velika je gospođa, pa tako sladoled jede samo sa štapića, a lubenicu samo kad joj je narezana na malene komade. Voli se kupati u kanalu, onda ja izgorim, jer mama bude ljuta na mene. Glavna zanimacija su joj spavanje i sunčanje. Šapa jedino ne voli mačke koje nikako ne smiju ući na njezin teritorij. A jedini koga Šapa sluša je tata. Kada ju potajice pustim u kuću, onda ona voli gledati televizor.
Šapa je moja najbolja prijateljica i najveseliji član naše obitelji. Također je i veliki folirant pa joj ispunjavamo sve želje. Nekada mislim da mi je kao mlađa sestra jer stalno moram čistiti za njom. Pas je velika odgovornost i obaveza, ali i velika sreća i ljubav. Mama često kaže da smo Šapa i ja odrasle zajedno!
Jana Jurić