Zovem se Klara Skeleđić. Imam dvanaest godina i idem u 6.a razred.
Moji hobiji su odbojka, šah, a plešem i u KUD-u ‘Lisinski’.
Kada dobijem inspiraciju, u slobodno vrijeme pišem pjesme i priče, a počela sam pisati prije godinu dana.
Više volim pisati pjesme zato što tako lakše pišem o svome životu.Volim pisati o svojim osjećajima, o nekoj situaciji koja mi se dogodi ili o svojem djetinjstvu.
Ponekad čitam kriminalističke priče.
Zimska jutra
Dok sjedim na kauču, pijem toplu čokoladu i slušam pažljivo pucketanje vatre i dok osjetim kako toplina masira moje tijelo, uspavanih očiju, pogledam kroz prozor. Nastane pauza tišine.
Pahuljice padaju polako i veselo kao da bi mogle tako cijeli dan. Bijeli pokrivač blješti kao radost u mojim očima.
Bez razmišljanja, odjurim van samo u pidžami. Radost me obuzela toliko da mi uopće nije bilo hladno. Tišina…tišina mi šapuće u uho da bi htjela zabavu i veselje. Ugledah snijeg, bijel i ravan kao na papiru. Bosu nogu polako umočim u bjelinu. Bilo je jako hladno pa nisam ni osjetila nogu kad sam ju izvadila. Bila sam začuđena, pa sam skočila i zaronila u bijeli pokrivač. Ponovo osjetim radost, osjećala sam se kao dijete koje puca od sreće kao raketa na nebu. Kad sam se umorila, sve što sam vidjela jest anđeoski raj, vojska snjegovića i refleksija ponosnog lica.
Ali, počela sam kihati i nos su mi peckale pahuljice. Bila sam mokra kao miš. Mamilo me je pucketanje vatre, topla čokolada i kolači za prste polizati. Vratim se u kuću, još jednom pogledam kroz prozor i široko se osmjehnem. Bio je ovo lijep dan.
Klara Skeleđić
