Duhovna obnova u Đakovu
Naše su osmašice ovog vikenda, 1. i 2. listopada, posjetile Samostan sv. Križa u Đakovu, a razlog posjeta bila je duhovna obnova za osmašice .
Prema Đakovu smo krenuli u subotu ujutro. Kada smo stigli u kuću Betanija, kuću za duhovne obnove pri samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu, dočekale su nas sestre Rafaela, Antonija i Marijana. Uvele su nas u kuću i smjestile u sobe. Kuća je izgledala jako lijepo, ukrašena detaljima koji su ispunjavali prostor i činile ga puno ugodnijim . Kada smo se svi skupili ( na duhovnu obnovu stigle su i cure iz drugih škola, Privlaka, Našice, Sibinj), našle smo se u dvorani gdje smo se upoznale i imale meditaciju. Zatim smo imale kratku stanku nakon koje smo pogledale prezentaciju o svetosti. Nakon prezentacije radile smo individualno, a onda i u skupinama, ali s curama iz drugih škola. To je bila prilika da se upoznamo i sprijateljimo, što nam je i pošlo za rukom.
Nakon ručka smo imale slobodno vrijeme, od 13 h do 15:15 h. Zatim je uslijedila priprema za ispovijed i nakon toga vrijeme kada smo mogle razmišljati o ispovijedi, a ubrzo su došli i svećenici koji su nas ispovijedali. Prije mise u kući Betaniji imale smo pripremu za misu sa sestrom Gabrielom koja je inače voditeljica duhovnih obnova, ali je zbog obaveza došla malo kasnije. Oko 18 sati uputile smo se prema katedrali gdje je bila misa godišnjica posvećenja katedrale. Kada smo došle pred katedralu, bile smo oduševljene ljepotom njezina interijera i eksterijera. Imale smo priliku vidjeti kako izgleda svečana misa u katedrali, a služio ju je naš biskup Đuro Hranić s još nekoliko svećenika. Kada smo izašle iz katedrale, susrele smo mladence s kojima smo se slikale.
Zatim smo se uputile prema kući Betaniji gdje smo večerale, a nakon večere igrale smo zanimljive igre. Prvo smo se podijelile u dvije skupine, a zatim je časna Marijana nacrtala neke motive na papir koji je pokazala jednoj osobi iz svake skupine. Ta je osoba morala isti motiv nacrtati osobi ispred sebe na leđa i tako do prve u koloni, koja je to morala nacrtati na papir. Slijedila je igra u kojoj smo morale staviti kremu na nos, uhvatiti vaticu i onda je odnijeti do stolice te bez pomoći ruku staviti u zdjelicu. Nakon te igre bila je igra otimanja ručnika i na kraju igra jedenja pereca.
Nakon igara slijedilo je klanjanje koje je bilo divno jer je to bilo vrijeme koje si mogao posvetiti sebi i molitvi za svoju obitelj. Kada smo završile s klanjanjem, časne sestre su nas uputile za program za sutrašnji dan, nedjelju. Otišle smo u svoje sobe, malo porazgovarale jedna s drugom i otišle na spavanje.
Ujutro smo se probudile u 7 i 30 . Nakon doručka smo se spremile za misu i polako krenule prema katedrali. Ovaj su put na misi sudjelovali drugi svećenici, ali je misa i dalje bila svečana i jako lijepa. Poslije mise časne sestre su nas odvele u šetnju parkom, a poslije toga krenule smo prema njihovom samostanu koji je je izgledao kao dvorac. Bile smo zadivljene ljepotom te zgrade. Kada smo ušle u samostan, dočekao nas je kip Isusa raširenih ruku, a časne sestre su nam ispričale priču o kipu, o samom samostanu i sveticama koje su tu živjele te majci Amadeji koja je u procesu da postane sveta. Obišle smo crkvu u samostanu u kojoj smo se pomolile. Izašle smo u prekrasno uređeno, veliko dvorište samostana. Sestre su nam ispričale zanimljivosti o samostanu i o tome kako postati časna sestra. Nakon obilaska samostana prešle smo u dio u kojem borave časne sestre koje su tek u pripremi da postanu časne, a taj drugi dio samostana je u sklopu dječjeg vrtića.
Naša duhovna obnova bližila se kraju. Vratile u smo se u kuću Betaniju i imale osvrt na ovu obnovu, svaka je od nas rekla što joj se najviše svidjelo. Zatim je uslijedio ručak poslije kojeg smo se spremile, zahvalile sestrama, pozdravile se i krenule kući.
Ovaj susret bio je jedno divno i nezaboravno iskustvo koje ćemo pamtiti cijeli život. Upoznale smo nove prijateljice, časne sestre i njihov život u samostanu, a najvažnije od svega – još više se zbližile s Bogom.
Andreja Komarec
